';
Home

Mark, Vito i Lenon: Kad su se rodili, zajedno su težili 5,7 kg!

Volimo ići u vrtić i igrati se s prijateljima, a kod kuće se najrađe igramo da smo nas trojica superjunaci Thor, Kapetan America i Ironman. U glas nam govore braća Vito, Lenon i Mark (5), prve dugoreške trojke. A oni zaista i jesu superjunaci.

Naime, dječaci su rođeni mjesec i pol dana prije termina porođaja, na Sv. Nikolu. Zajedno su težili tek 5,7 kg. Imali su krvarenje u mozgu, nerazvijena pluća, pa su bili i na respiratoru i mjesec dana u inkubatoru. Dvojicu su oživljavali, jednog odmah poslije rođenja, a drugog sutradan prilikom operacije puknuća plućnoga krila.

POGLEDAJTE VIDEO:

Ova tri heroja od samog početka pokazali su veliku hrabrost i volju za životom uz nevjerojatne napore roditelja Marine (37) i Alena (43) Brozovića te liječnika, fizioterapeuta... Njihova majka kaže nam da su s dječacima prošli sve kao i ostale majke palčića, ali trostruko.

Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Trostruko je više straha, brige, njege, rada, truda i napora uloženo da ovi prekrasni dječaci danas budu zdravi, nasmijani i veseli.

- Lenon je odmah nakon poroda prestao disati i oživljavan je 10 minuta, dok su Vito i Mark pri porodu bili u redu. No, idući dan su sva trojica prestala disati, a Viti je stalo srce. Dva puta su ga oživljavali, a prebacili su ih na Rebro.

Trojke, pa svi palčići

Ja sam ih vidjela tek nakon sedam dana. Nitko vas ne može pripremiti na to, bili su tako sitni u inkubatorima s puno cjevčica, bio je to grozan osjećaj

Liječnici su rekli da su učinili sve što su mogli, da će se dodatni pregledi obavljati naknadno, te da se dječaci bore dan po dan, a takav je tada i bio naš život - govori Marina.

Dječaci su narednih mjesec dana bili u inkobatorima i na respiratorima i svakodnevno su ona i suprug k njima putovali u Zagreb. Marina dodaje da je bilo najgore što ih nisu smijeli dirati. Napokon su dječaci počeli sami disati te su nakon mjesec dana skinuti s raspiratora i premješteni natrag u Vinogradsku bolnicu gdje su disali uz pomoć kisika u inkubatoru, a potom su premješteni i u tople krevetiće.

- Napokon smo ih mogli dirati, dotaknuti, podragati, osjećaj je bio nevjerojatan. Kad smo ih mogli primiti više ih nismo puštali - prisjeća se Marina.

Nakon šest tjedna boravka u bolnici, dječaci su pušteni kući. S tri mjeseca su dobili upalu pluća zbog čega su ponovno završili u inkubatorima, Vito je i ovoga puta bio životno ugrožen, a tada je uslijedila je i najgora moguća dijagnoza da Vito ne pokazuje znakove normalnog razvoja. Neumorno su s njima svakodnevno vježbali pa su dječaci već sa 13 mjeseci i prohodali.

Rođeni su u razmaku od jedne minute, a Vito je najstariji, pa ga i braća smatraju glavnim. Sva trojica su različita karaktera, a vole se najviše.

- Inače plačići imaju problema sa senzorikom i afektivnim krizama. Mi smo svaki novi predmet morali upoznati jer kada god bi se susreli s novim predmetom ili osobom palčići reagiraju odbijanjem, sa strahom, plačom, a to jako puno ljudi ne zna pa smatraju da su ta djeca razmažena, a Vito je u takvim situacijama znao padati u nesvjest. Zbog toga smo dnevni boravka pretvorili u senzomotoričku vježbaonicu. Ne znam zašto ali sve više se djece rađa prijevremeno i moramo educirati ljude o problemima kroz koje ti mali borci prolaze - govori Marina te napominje da je za takvu djecu jako puno učinila predsjednica udruge Palčić, Željka Vučko.

- Iako je imao najviše dijagnoza, Vito je najnapredniji, najviše priča i znatiželjan je. Lenon je mudrijaš. Voli biti u centru pažnje. A Mark je pravi frajer, zaigran i stalno igra uloge omiljenih superjunaka, osvaja svijet, istovremeno je vrlo emotivan i topao - kaže Marina.

Prošli mnoge nedaće

S mnogim nedaćama suočio se i Dorijan Jednaković iz Brckovljana kraj Dugog Sela. Iako mu pri rođenju nisu davali šanse da će preživjeti, Dorijan danas ima tri godine i veselo proživljava svaki novi dan. Njegova majka Ivana (31) rodila ga je prijevremeno zbog komplikacija u blizanačkoj trudnoći, u srpnju 2015., u 25. tjednu trudnoće. Imao je samo 576 grama i 31 centimetar. Taj dan, nažalost, izgubio je brata blizanca, no on se uspio izboriti za svoje mjesto pod suncem.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Oživljavali su ga kad se rodio, stalo mu je srčeko, nije disao. Rekli su nam da se pozdravimo s njim jer ima dan-dva života. Raspadala sam se od tuge, ali sam vjerovala da će se izvući - priča Ivana drhtavim glasom.

Dorijan je prvih pet mjeseci proveo u bolnici, od čega četiri u inkubatoru, a tri na respiratoru. Imao je dvije operacije crijeva, sepsu, prijelome kostiju i operaciju očiju.

- Sjećam se kad sam ga prvi put vidjela u inkubatoru s cjevčicama, tako sitnog, skoro sam se srušila - prisjeća se mama Ivana suznih očiju.

Dorijan je doma došao dva dana prije Božića.

Imala samo 20-ak centimetara

- On je naš božićni poklon - kaže mama kojoj se tuga pretvara u veselje dok gleda svog sinčića i ponosno priča o njemu. Dorijan je prohodao i progovorio tek s dvije godine i dva mjeseca, a danas trčkara uokolo i priča kao veliki. Ide u vrtić, obožava se igrati, pjevati i plesati.

- Bok. Hoćeš moju lizu? Keksiće? Dođi u moju sobu da ti pokažem autiće - veselo nam je prišao Dorijan čim smo ušli u njegov dom u Brckovljanima kraj Dugog Sela. Ugledavši fotoaparat odmah se namjestio ispred objektiva.

- Slikat ćeš me? Volim se slikati - odmah nam je dao do znanja ovaj maleni dječak i izmamio osmijeh na lice.

- Jako volim ići u vrtić, tamo imam puno prijatelja s kojima se igram. Volim čitati knjigice i igrati se u dvorištu. Mogu ti otpjevati i pjesmicu: 'En ten tini, sava raka tini...' Znam i brojati do 10 - neumorno nam je pričao Dorijan, pjevao pjesmice, brojio i igrao se s nama.

Malena Ivana iz Turčina kraj Varaždina rodila se u srpnju 2012. kao najmanja palčica u 23. tjednu. Težila je samo 480 grama, a bila je dugačka samo 20-ak centimetara.

- Zanijela sam je uz pomoć potpomognute oplodnje i tijekom trudnoće bila sam daleko više kontrolirana trudnica nego ostale žene koje su zanijele prirodnim putem. Sve je bilo u najboljem redu i na zadnjem pregledu, a svega pet dana kasnije, porod je krenuo i taj se proces nije mogao zaustaviti. Porodila sam se dva i pol sata po dolasku u bolnicu - kaže njezina mama Božena Dolenc Cepanec.

Sa dva mjeseca života, dok je još boravila u inkubatoru, bila je na laserskoj operaciji očiju jer bi inače bila slijepa.

Božena kaže da su za bebu pripremili ime Nikol, ali kako je sve krenulo i odvijalo se munjevitom brzinom, nije bila u stanju reći im ime djeteta pa su doktori nadjenuli maloj ime Ivana, a što znači „Bog je milostiv". Davali su joj svega nekoliko minuta života, no Ivana se nije dala.

Zbog sićušne fizionomije i krhkosti nije ju bilo moguće točno izmjeriti jer bi je trebalo rastegnuti, a to znači i polomiti. Ona danas ima 18 kilograma i 120 centimetara, što je najnormalnije za djecu te dobi bez prijevremenog porođaja.

Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Iako su joj davali samo nekoliko minuta života, Ivana se nije dala. Tri mjeseca je bila u inkubatoru, a morala je i na operaciju očiju jer bi inače bila slijepa.

Surova borba za život

- Liječnici su me dan poslije porođaja upozorili da je ona zapravo biljka. Prvi put sam je primila u ruke nakon tri mjeseca. Kući je došla nakon pet mjeseci. Imala je tad već oko četiri kilograma i jela je na bočicu. Svi smo bili presretni - prisjeća se Ivanina mama.

Ivana je danas fizički zdravo dijete, ali joj je prije tri godine dijagnosticiran autizam. Početkom godine je krenula u vrtić i dobila svog asistenta u vrtiću koji radi s njom. No, cijelo vrijeme od početka rođenja s njom rade njezina mama i baka, obzirom da tata radi u Njemačkoj. Obožava slagati puzzle, zna pisati sva slova i brojeve, a obožava gledati crtiće.

- Naša Ivana je primjer da su čuda moguća - kaže mama Božena.

Najmlađa hrvatska palčica je Nera Valek. Rođena je u travnju 2013. godine, u tek 22. tjednu trudnoće. Imala je 660 grama i 32 centimetra.

Rođena u 22. tjednu

Danas je velika djevojčica, pametna, zaigrana i najveselija. Čim smo došli u njezin dom u Pojatno kraj Zaprešića, dotrčala nam je u zagrljaj i izljubila cijelu ekipu.

- Bila sam jako mala, sad sam velika. Krenula sam ove godine u vrtić, imam puno prijatelja, jedva čekam ponedjeljak da ponovno idem. Znam brojati do 15 - nezaustavljivo nam je i veselo pričala malena Nera.

Imala je Nera krvarenje u mozgu, a i pluća su joj, kad se rodila, bila nerazvijena. U inkubatoru je nakon rođenja provela dva mjeseca, kao i na respiratoru. No kako nam kaže njezina mama Sonja (41), nakon tri mjeseca je izašla iz bolnice kao potpuno zdrava beba. Tek su se prije par godina projavili problemi s vidom.

- Rekli su nam u bolnici da se ne zna hoće li preživjeti, a ako i preživi, kakve će to imati posljedice. No mi nikad nismo imali problema s njom, normalno se razvija, zdrava je. Pametna je, željna učenja, sve želi znati i jako je pričljiva. Ma to je moj mali tvrdoglavi borac - ponosno kaže mama Sonja.

Nakon nje, rodila je dva dječaka bez ikakvih problema.

- Nera mi sad pomaže oko kuhanja, ali i oko braće. Presvlači ih i brine o njima - kaže Sonja.

Nera nam otkriva kako najviše voli peći pizzu, a na pitanje svađa li se s braćom, diplomatski nam poručuje: "to se ne govori".

Sutra pročitajte nastavak priče o palčićima.


https://www.24sata.hr/news/mark-vito-i-lenon-kad-su-se-rodili-zajedno-su-tezili-5-7-kg-594865